<h1><strong>Kako sam – s 14 godina – dobio britansko državljanstvo – stvarna priča</strong></h1> <p>Bilo je školskog izleta u Englesku. Za mnoge iz razreda to je bila prva putanja u Veliku Britaniju. Bili smo još mali, puni radoznalosti, a London za nas je bio ogroman avanturistički svijet. Naše mjesto susreta tijekom istraživanja grada bilo je <strong>Trafalgar Square</strong>, jedno od najpoznatijih polja u gradu. Tamo bi se stalno sastajali prije nego što nastavili zajedno.</p> <p>U tom trenutku imao sam 14 godina. U to vrijeme već sam posjedovao dvije nacionalnosti: poljsku i njemačku. Kao emigrant iz Poljske i kasni seljak, oboje sam dobio. U Njemačkoj – barem prema tadašnjem razumijevanju – bila je predviđena samo ograničena brojka državljanstava. Više od dvije bilo je neuobičajeno.</p> <p>Toga dana smo proveli nekoliko sati na Trafalgar Squareu. Turisti su se šetali po svakoj strani, autobusi su prolazili, golubovi su letjeli po ploči. Bio je glasno i živahno.</p> <p>Jedan kolega iz razreda mi je naglo skrenuo pažnju na nešto.</p> <p>Veliki kofer je stajao tamo – u sredini polja – potpuno bez vlasnika.</p> <p>Kofere je bilo neuobičajeno veliko. Skoro kao ladica. Izgledao je težak i masivan, a nitko se nije činio zainteresiranim. Nema vidljivog vlasnika u blizini, nitko ne gleda na njega.</p> <p>1990-ih godina u Velikoj Britaniji vrijeme je bilo kada su teroristički napadi <strong>Provisional Irish Republican Army</strong> stalno donosili naslove. Bombe upozorenja tada nisu bila rijetkost.</p> <p>Pogledao sam kofere i poluočaj, poluotkucano rekao:</p> <p>&bdquo;To mora biti bomba.&ldquo;</p> <p>Moj kolega iz razreda je odgovorio da kofer zaista ne pripada nikome.</p> <p>Kako su 13- ili 14-godišnji dečki, nekad se to nije uzimalo ozbiljno. Skakali su oko kofera, vičući &bdquo;Bomba!&ldquo; i smijući se. Za njih je to bio igra. Avantura.</p> <p>Ta igra im je kasnije otežala jezik.</p> <p>Unutar otprilike 15 minuta iznenada su se pojavili policajci i sigurnosne snage. Situacija se iznenada promijenila. Sirene, barijere, hektični pokreti. Organi vlasti brzo reagirali.</p> <p>Potom je pokazalo da je stvarno nekoliko bombi bilo smješteno u Londonu. Ukupno tri. Jedna od njih bila je nagel bomba koja je eksplodirala ispred gay bara. Cijeli grad je ušao u stanje opasnosti. Ulice su blokirane, područja obarirana, a po svemu se nalazile snage.</p> <p>Naša razredna grupa brzo je dobila upute da iđu na željezničku stanica. Upravo smo uhvatili posljednji vlak nazad na naše mjesto boravka izvan Londona.</p> <p>No, to nije bilo sve.</p> <p>Kada smo stigli kod domaćina, sve je također zaključano. Zastupnici su ušli u kuću. Svaki član grupe morao je biti pojedinačno ispitan.</p> <p>Bilo sam posljednji.</p> <p>U prostoriji sjedile su više prijateljskih dama iz vlasti. Postavljale su puno pitanja: što smo vidjeli, tko je prvi primijetio kofer, tko je nešto rekao, tko se nalazio u blizini.</p> <p>Razgovor je trajao dugo.</p> <p>Tijekom ispita ustanovili su da ja bolje govorim engleski od mnogih svojih kolega iz razreda. Hvalile su moje jezične vještine više puta. Sa nekim drugim učenicima komunikacija bila je teže.</p> <p>Morala sam navesti svoje osobne podatke i pokazati djecu kartu. Sve je pažljivo zabilježeno, pa čak i izvan kuće odneseno.</p> <p>Nakon mnogo sati, konačno je sve razjasnilo. Naši domaćini i ostali učenici mogli su se vratiti u kuću.</p> <p>Na kraju sam dobio malu poklon: torbu za novce. U njoj je bila mala bilježnica u koju sam trebao upisivati kontakte i adrese. Dodatno mi je dano nešto novca da kupim suvenire.</p> <p>Jedna od prijateljskih dama čak je ispisala bilješku za mene – moja vlastita rukopis bila je toliko nečitljiva da je rekla da bi kasnije netko mogao teško prepoznati što piše.</p> <p>A onda je bilo još nešto posebno.</p> <p>Dobio sam privremenu <strong>britansku identifikacijsku karticu</strong> iz Ujedinjenog Kraljevstva.</p> <p>Na taj način sam – barem nakon ovog iskustva i ovog dokumenta – iznenada mogao tvrditi da, uz poljsku i njemačku, posjedujem britansko državljanstvo.</p> <p>Neobična priča iz mog mladosti – pokrenuta zbog bezvlasničkog kofera na Trafalgar Squareu.</p> <p>&nbsp;</p> <p><img class="imgfull_rounded" src="/images/custom/thumb880/foto_rabe_brexit_1491370_1280.jpg" alt="Eu i britanska zastava" width="880" height="660" /></p>