Titel: Noćni mar o nestajajućoj budućnosti – Ludo-psiho-takionski izvještaj

Uvod:

U ranojutarnjem međureseju između uzroka i mogućnosti – tamo gdje sadašnjost nema oblik, a budućnost već zaboravljena – očitovao se noćni mar. Ne kroz strah, već kroz nestabilnost, kroz posrnulo odjekivanje postojanja koje ne zna jesam li bio ili ću biti.

I. Prag nestajanja

Svijet je počeo treptati, čak prije nego što se odlučio stvarno postati. Svaki korak u stvarnosti stvorio bi sedam sjena potencijalne budućnosti. Neki od tih sjena su vrištali. Drugi su previše smiješili. A neki su već bili mrtvi dok nisu rođeni.

Vrijeme je prestalo razmišljati u smjeru. Prošlost i budućnost miješale su se kvantno logički, poput loše arhiviranih noćnih mora u neispravnoj spirali sjećanja.

Na ulazu u san lebjela je ploča:

„Upozorenje: Budućnost nejasan. Stvarnost nije zajamčena. Psihički kontaminirani takionska polja. Ulaz samo s inverzijski stabilnim jezgrima identiteta.“

II. Takionsko zračenje misli

Mislima sanjivca više nisu vladale mazi, već trzaj usmjerenih obrnutih budućnosti. Riječi poput sutra, odlučiti, smjer raspadaju se kao gljivične spore u mikroskopu paranoičnog promatrača.

Psihičko biće imenovano Yg’Rhe-Vektor ritmično je pljeskalo rukama koje nikada nije imalo. Govorio je:

„Ti nisi ti. Ti si samo statička pogreška u dinamički neuspješnom toku vjerojatnosti.“

Sanjar se htio probuditi, ali buđenje je bio dogodaj budućnosti koji više nije bilo moguće locirati. Takioni su ga izbrisali.

III. Susret s Nedefiniranom Bilošću

Na mjestu bez mjesta susreo je NJU. Nije imala oblik, smjer, motivaciju – bila je čisti konjunktiv. Bila je možda.

„Ja sam noćni mar onih koji još nisu postojali. Ja sam tvoje nerođeno kajanje. Tvoji izbori koji se nikada nisu odlučili. Tvoji putevi koji se nikada nisu razdvojili.“

Sanjar je pokušao vikati, ali mu je glas ostao zaglavljen u grlu prošlosti. Grlo je bilo fosil koji još nije postojao. Bilo je smijeha – u povratno usmjerenim neuronskim bljeskovima.

IV. Kolaps Subjektivnosti

Svakim trenutkom sanjar je gubio više koherentnosti. Njegovo Ja se slomilo na fragmente:

• Jedno se pitalo je li uopće ikada sanjalo.

• Drugo se već probudilo, ali u svijetu bez uzroka.

• Treće se sjećalo Jaa koje nije moglo sanjati.

Vrijeme više nije bilo rijeka, već nestajuća magla iz koje su šarajući stazama rasli u svim smjerovima – samo ne naprijed.

V. Ugasak u Nemogućnosti

Noćni mar se nije završio.

Jer završeci su događaji s jasnim budućim smjerom. A ovdje nije bilo smjera. Samo stalna tranzicija, škripa u psihičkom uhu stvarnosti koja odbija biti stvarnost.

Na ploči od nepostojećeg materijala stajao je posljednji redak:

„Ako misliš da si izašao iz sna, samo si promijenio frekvenciju. Dobrodošlio u sljedeću vjerojatnosnu grešku.“

Poslovnica:

Čitatelju se upozorava: Ako osjetite osjećaj dezorijentacije, gubitka stvarnosti ili fluktuacije budućnosti tijekom čitanja ovog izvještaja, ne držite se sadašnjosti – ona je samo statistička anomalija.

Želite li nastavak ovog noćnog mar univerzum?